allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje

Tumačenje 90. ajeta sure En-Nahl)

Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje. (En-Nahl, 90.)

Kur'an kao sveobuhvatni sistem življenja, dostavljavljen je sa zadaćom da izgradi društvo na principima pravednosti, u kojem će se svačije pravo podjednako uvažavati, bez obzira kojoj rasi, naciji ili socijalnom statusu pripadali pojedinac ili grupa. To je univerzalni poziv koji istim parametrima određuje mjesto svim članovima u društvu, bez pristrasnosti zasnovane na rodbinskim, staleškim ili bilo kojim drugim principima. Otuda je ova Knjiga postala utočištem ljudima, omogućivši im da na njenim univerzalnim etičkim vrijednostima nađu sigurnost i povjerenje u međusobnim odnosima.

U navedenom ajetu, Uzvišeni je spomenuo šest svojstava od kojih su tri pohvaljena a tri pokuđena. Pohvaljena svojstva su: pravednost el-'adl, dobročinstvo el-ihsan i udjeljivanje rodbini 'itau zil-kurba, a pokuđena svojstva su razvrat el-fahša', odvratnosti, el-munker i nasilje el-bagj. Za ovaj ajet, Abdullah bin Mes'ud, radijallahu anhu, je rekao: «To je najuniverzalniji ajet u Kur'anu u pogledu animiranja na dobro i odvraćanja od zla.»
Ovaj ajet bio je uzrok da Osman bin Ma'zun prihvati islam. On je jednom rekao: «Stid koji sam osjaćao prema Vjerovjesniku, s.a.v.s., zbog mog suprotstavljanja islamu nije mi dozvoljavao da se islam ugnijezdi u mom srcu, ali kada je objavljen ovaj ajet istinsko vjerovanje je ispunilo moje srce.»

Prenosi se da je Osman bin Maz'un takođe rakao: «Kada je objavljen ovaj ajet, proučio sam ga Aliji bin ebi Talibu, radijallahu anhu, kojemu se izuzetno dopao, a potom je hazreti Alija rekao: «O porodico Galibova, slijedite ga i uspjet ćete, jer tako mi Allaha, Allah ga je poslao da bi vam naredio savršeno moralno ponašanje.

U drugoj predaji navodi se da su protivnici Vjerovjesnika, s.a.v.s., rekli Ebu Talibu: «Tvoj bratić tvrdi da mu je objavljeno da Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini.. našto je on odgovorio: «Slijedite mog bratića! Tako mi Allaha, on ne zapovijeda ništa drugo do uljudno ponašanje.»
Od 'Ikrime se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., proučio Velidu bin Mugiri: Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje... pa mu je rekao: «O bratiću, ponovi mi to, pa mu je ponovio još jedanput, a zatim je Mugire rekao: «Bogami, u njemu je slast i ljupkost, on je kao stablo s raskošnom krošnjom i obilnim plodovima, i on nije govor čovjeka!»

Zbog sveobuhvatnosti poruka ovog uzvišenog ajeta, hatibi, petkom na kraju hutbe, diljem islamskog svijeta, sa mimbera uče ovaj ajet potičući vjernike na provođenje ovih veličanstvenih principa, o kojima ćemo, inša Allah, ovom prilikom, kazati ponešto.

Allah voli pravedne

Pravednost je riječ koja ima širok spektar značenja. Ona znači jednakost, ravnopravnost, iskrenost i umjerenost. Po nekima to je pravednost između stvorenja i njihovog Stvoritelja, tako što čovjek postavlja Allahovo pravo ispred svoje vlastite sreće, a Njegovo zadovoljstvo ispred svojh raspoloženja i želja. (...) Pravednost mora postojati između stvorenja i cijele stvarnosti, tako što primjenjuju pravo na same sebe i stoje uz druge s dobrim savjetom i djelom, ne varaju ih i ne oštećuju, strpljivo podnose svoje bolesti i uvijek se kreću srednjim putem.
U citiranom ajetu Uzvišeni na prvom mjestu insistira na pravednosti el-adl.
Ta pohvaljena i tako neophodna osobina ističe se na mnogo mjesta u Allahovoj Knjizi, a i Poslanik, s.a.v.s., u brojnim hadisima insistira na uspostavljanju tog svojstva među ljudima. Zahtjevima islama u vezi s tim pitanjem udovoljit će se ukoliko se pravednost iskazuje u svim prilikama i prema svakome, čak i prema neprijatelju. Uzvišeni, na drugom mjestu, o pravednosti kaže: O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže bogobojaznosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite. (El-Maide, 8.) Dakle, čak ni mržnja koja se ponekad osjeća prema nekim ljudima, ne smije biti razlogom naše nepravednosti prema njima. Stoga Allah, subhanehu ve teala, insistira na pravednosti kao potvrdi naše bogobojaznosti, pa kaže: «Pravedni budite, to je najbliže bogobojaznosti.»
En-Nu'man bin Bešir pripovijeda: «Otac mi je poklonio nešto od svog imetka, a moja majka 'Amra bint Revvaha, je prigovorila: 'Nisam zadovoljna sve dok to ne potvrdi Allahov Poslanik, s.a.v.s.' Otac je otišao Alejhisselamu da bi se osvjedočio u ispravnost poklonjenog dijela imetka. Poslanik, s.a.v.s., ga je upitao: 'Da li si to isto poklonio i ostaloj djeci?' odgovorio je: 'Ne'...a onda je dodao: 'Boj se Allaha i budi pravedan prema svojoj djeci. Ja ne mogu potvrditi nešto što je nepravedno.' Moj otac je, nakon povratka, povukao darovanu imovinu.»
Kada je riječ o provednom postupku među djecom, Resulullah, s.a.v.s., je rekao i ovo: «Zaista Allah Uzvišeni voli da budete pravedni prema vašoj djeci, čak i kad ih ljubite.»

Osobina pravednosti posebno je poželjna pri rješavanju sporova među ljudima. Uzvišeni je rekao: Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! – A Allah doista sve čuje i vidi. (En-Nisa', 58.)

Svemogući je svome Vjerovjesniku Davudu, alejhisselam, objavio: O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati. (Sad, 26.)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: «Svakog sudiju muslimana prate dva meleka koji ga podstiču na istinu (pravednost), sve dok on to želi. A kada se on namjerno okrene od istine (pravde), meleki ga prepuste samom sebi.»
U drugoj predaji 'Abdullah bin 'Amr bin el-'As, radijallahu anhuma, kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Zaista su pravedni kod Allaha na osvijetljenim minberima; oni koji provode pravdu u svojim presudama, u svojim porodicama i onima koji su im potčinjeni.»
Stoga je Svevišnji Allah rekao: ...Budite pravedni, Allah, zaista pravedne voli. (El-Hudžurat, 9.)
U kontekstu objašnjenja pravde sa aspekta islama ne možemo a da se ne osvrnemo na našu surovu stvarnost u kojoj zapadne velesile pod izgovorom uspostavljanja rda i pravde na najbrutalnijji način ruše ovaj univerzalni princip. U tom smislu porobljavaju se čitavi narodi i države a najslikovitiji primjer narušavanja pravde i pravednosti su stotine zarobljenika u američkoj bazi Gvantanamo na Kubi gdje su izloženi najsurovijim mučenjima i bez ikakvih prava.

Dobročinitelji će prvi ući u Džennet

U ajetu je na drugom mjestu spomenuto dobročinstvo. Dobročinstvo izvire iz pravednog i iskrenog odnosa spram Stvoritelja; zapravo, to je najviši stepen imana, kako ga je definisao Resulullah, s.a.v.s., rekavši: «Dobročinstvo (ihsan) je da robuješ Allahu kao da ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, vidi On tebe.» Svjesnost Allahovog sveprisustva u vjerniku budi plemenita osjećanja do te mjere da on često odustaje od svojih prava zarad naklonosti Gospodara, dž.š., koji voli da Njegova stvorenja međusobno iskazuju velikodušnost. Tako On kaže: Nepravda se može uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi. (Eš-Šura, 40.)
Definišući pojam dobročinstva ihsan Imam Mevdudi kaže: «Riječ ihsan nije moguće direktno prevesti. Ona znači dobro postupanje, velikodušnost, suosjećanje, toleranciju, opraštanje, zajednički rad, nesebično postupanje itd. To je u zajedničkom životu važnije od pravednosti: pravednost je temelj zdravog društva, a ihsan je njeno upotpunjavanje. Dok pravednost društvo zaštićuje od gorčine i povrede nečijih prava, ihsan čini život lijepim i vrijednim življenja.»
Dobročinstvo se može iskazivati na razne načine u svim sferama našeg života. U tom smislu Alejhisselam je rekao: «Allah je propisao dobročinstvo i lijep postupak prema svemu. Kada izvršavate smrtnu presudu, izvršite je na human način. Kada koljete životinje, učinite to na najbezbolniji način.»
«Dobročinstvo je biti lijepe naravi, a grijeh je ono što ti dušu tišti, i što tebi ne bi bilo drago da drugi saznaju.»
«Oni koji su na ovom svijetu poznati kao dobročinitelji, bit će po tome poznati i na budućem svijetu. Među prvima koji će ući u Džennet, jesu oni koji su velikodušni prema drugima.»

Dobročinstvom se eliminiše uskogrudost i zloba iz grudi. Stoga, ko hoće da učini nešto više od pravednosti i postigne viši stepen odanosti Allahu, neka se nađe na polju dobročinstva, jer dobročinitelji su Svemilosnom Gospodaru bliski i dragi, što potvrđuje Njegove riječi:
Milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine. (El-E'araf, 56.)
Dobro činite, Allah, zaista, voli one koji dobra djela čine. (El-Bekare, 195.)

Daj bližnjemu pravo njegovo

U dobročinstvo spada i velikodušan odnos prema rodbini. Ljubazno ophođenje s rođacima je posebna vrsta ihsana. To znači ne samo da se prema njima lijepo ophodi, dijele njihove radosti i brige i pomaže u okvirima pravednosti, već s njima treba dijeliti i svoju imovinu, u skladu s vlastitim mogućnostima i potrebama rođaka. Na dosta mjesta u Kur'anu časnom naglašava se briga prema rodbini, pa tako i u navedenom ajetu. Putem plemenitog odnosa i humanosti prema rodbini islam nas privikava na solidaran odnos i prema ostalim ljudima. Jer, ako izostane tražena humanost prema rođacima, teško ju je onda očekivati prema ostalim ljudima. Uzvišeni je rekao: Daj bližnjem svome pravo njegovo... (El-Isra', 26.)
Za pokazanu pažnju prema rodbini Allah, dž.š., neizmjerno nagrađuje, što se razumije iz znatnog broja hadisa. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je, pored ostalog rekao: «O ljudi, širite selam, dijelite hranu (sirotinji), pomažite i pazite rodbinu i klanjajte dok ostali svijet spava – pa ćete ući u Džennet sigurni i spašeni.»
Život nerijetko nameće konfliktne situacije među ljudima pa tako i među rodbinom. Grijeh je muslimanima prekidati kontakte s drugim muslimanima više od tri dana, a pogotovo je to grijeh činiti s rodbinom. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: «Nema grijeha za koji je preče da se počinilac kazni još na ovom svijetu – pored kazne koja je predviđena na ahiretu – od nasilja i kidanja rodbinskih veza.»
Džabir bin Abdullah navodi: «Allahov Poslanik nam je svajetovao: 'Muslimani, bojte se Allaha i pazite svoju rodbinu, jer ni za šta čovjek neće biti brže nagrađen kao za pažnju prema rodbini; čuvajte se da nekome ne učinite nepravdu, jer ni za šta ne stiže brže kazna kao za nepravdu; čuvajte se neposlušnosti prema roditeljima, jer neće osjetiti ni džennetskog mirisa onaj ko je neposlušan prema roditeljima, kao ni onaj koji je prekinuo rodbinske veze i oholo se ponaša.»
Čuvanje rodbinskih veza, znak je iskrenog vjerovanja i put do Allahove, dž.š., zaštite i pomoći. Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda da se neki čovjek požalio Alejhisselamu, rekavši: «Allahov Poslaniče, ja imam bližnju rodbinu s kojom želim održavati dobre odnose, a oni to neće. Ja im pomažem, a oni meni pakoste, ja s njima uljudno i ljubazno postupam, a oni mi grubošću uzvraćaju.» Na to mu Alejhisselam reče: «Ako je tako kako tvrdiš, onda si ti njima kao bolest koja ih pritišće. Ali, dokle god si ti prema njima takav, dotle će tebi Allah pomagati.»
Ugledni sahabija Ebu Zerr, r.a., je rekao: «Allahov Poslanik, s.a.v.s., preporučio mi je sedam stvari:
1. da volim siromahe i da se s njima družim,
2. da se ne ugledam u bogatije, uglednije i zdravije,
3. da pazim i obilazim svoju rodbinu makar me ona uznemiravala,
4. da govorim samo istinu pa makar ona bila gorka,
5. da se zbog istine ne plašim ničijeg prijekora
6. da od ljudi (bez velike nužde) ne tražim ništa i
7. da što više učim La havle ve la kuvvete illa billah. (Nema promjene niti moći osim s Allahom.)»
Čime rezultira brižno čuvanje rodbinskih veza pokazuje, pored ostalih, i ovaj hadis: «Ko želi da mu se proširi nafaka i produži život, neka održava dobre odnose sa svojom rodbinom.»

A razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje
Nasuprot spomenutim vrlinama, u nastavku ajeta Uzvišeni spominje tri poroka koji su pogubni za pojedinca i zajenicu. Fahša (razvrat), munker (odvratnosti) i bagj (nasilje) su pojave koje rastaču i unazađuju svaku ljudsku zajenicu. S aspekta islama, nijedno društvo ne može počivati na razvratu, odvratnosti i nasilju. Sve tri spomenute pojave su direktni nasrtaj na dostojanstvo, čast i ugled čovjeka.
Fahša označava sve što je nemoralno, vulgarno ili prljavo i nije za javnost, jer je protivno općeprihvaćenim moralnim normama. Iako su mnogi oblici razvrata u savremenom svijetu sistemski nametnuti i protežirani, ipak, zdrava ljudska priroda im se protivi i s indignacijom ih odbija. Nažalost, mnogi su danas žrtve te brutalne propagande tako da razni oblici prostitucije, homoseksualizam, pedofilija, alkohol, droga, kamate, kocka, igre na sreću i mnogi drugi oblici razvrata, postaju sve izraženija obilježja savremenog čovjeka.
Pored toga što islam zabranjuje njihovo izvršenje, on zabranjuje i samo spominjanje i razgovor o tome. Stoga je za muslimana neprimjereno govoriti o tome i to promovirati, npr. literaturom, filmovima, ili na bilo koji drugi način koji doprinosi njihovom širenju. Afirmiranju razvrata dobrano doprinosi moda savremene žene koja na njoj nastoji istaknuti sve njene draži i tako pobuditi maštu muškarca. To se čini pod izgovorom emancipacije moderne žene koja sve više rezultira nebrojenim anomalijama u savremenim društvima, od kojih je najtragičnija - pojava neizlječive zarazne bolesti zvane AIDS. Načela iskazana u navedenom ajetu nude rješenja s kojima se uspostavljaju skladni odnosi u društvu i na osnovu kojih se garantuje sigurnost svakom pojedincu i zajednici u cijelosti.
Munker, po Ibn Abbasu, r.a., označava «ono od čega šerijat odvraća i što smatra prezrenim, a to su svi oblici neposlušnosti prema Allahu.» Neki, poput Mevdudija, taj pojam opisuju kao «nepovoljne prilike i zlodjela koja se općenito smatraju zlim i zabranjenim po svim zakonima koji svoje uporište nalaze u objavama.»
Bagj označava poroke koji prelaze granice dozvoljenog i povređuju prava drugih, kako Stvoritelja tako i Njegovih stvorenja. Bagj je uzurpiranje tuđeg prava koje je nedopušteno i stogo kažnjivo o čemu svjedoče brojni ajeti i hadisi. Uzvišeni je rekao: Reci: «Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdanu primjenu sile... (El-E'araf, 33.)
U drugom ajetu Subhanehu ve teala kaže: O ljudi nepravda koju činite da biste u životu na ovom svijetu uživali – samo vama šteti; Nama ćete se poslije vratiti i Mi ćemo vas o onome što ste radili obavijestiti! (Junus, 23.)
Resulullah, s.a.v.s., je u vezi s nepravdom koju ljudi čine jedni drugima kazao: «Pravi musliman je onaj od čijih ruku i jezika su mirni drugi muslimani, a pravi muhadžir je onaj koji napusti sve ono što je Allah zabranio.»
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Ko je bespravno oštetio svoga brata u njegovoj časti ili bilo čemu drugom, neka od njega zatraži halal koliko je danas, prije nego što dinari i dirhemi ne budu vrijedili, nego ako imadne dobrih djela njima će se naplatiti njegova nepravda i nasilje, a ako ne bude imao dobrih djela, onda će mu biti dato od grijeha oštećenog, srazmjerno šteti koju je nanio.»
Ibn 'Umer, r.a., prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: «Mu'min je trajno u prostranstvu svoje vjere, sve dok nedozvoljeno ne prolije krv.»
Allahova naredba da se svačije pravo poštuje, da se dobro čini i rodbina pazi, i Njegova zabrana nasilja i svega što je odvratno, proklamuje savršene moralne principe koji su u skladu s ljudskom prirodom i koji na najbolji način doprinose izgradnji društva sigurnih i ravnopravnih ljudi. Zbog toga Uzvišeni ovaj veličanstveni ajet završava riječima ...da pouku primite, On vas savjetuje. To je pouka za insane čiste savjesti, koji ova univerzalna načela gorljivo zagovaraju i u život provode, suprotstavljajući se razvratu i moralnoj anarhiji.